Open top menu

Share .

1.8.15
Harun Mahmutović za Radiosarajevo.ba: Ne znam da li da slavim ili da od muke plačem

''Zbog 10.000 eura ovi momci, ova zlatna djeca moraju se crvenjeti pred svojim vršnjacima, zbog u sportu smiješnog iznosa naša košarkaška budućnost zamalo je ostala kući, zbog potpunog haosa u državi koja je košarku ove godine stimulirala s nula maraka i zbog bezbroj tužnih, užasnih, groznih iskustava koje u sebi nosim sve ove godine, ja u ovom momentu ne znam da li da skačem i smijem se, da slavim i pjevam ili da eksplodiram od muke'', priča Harun Mahmutović, generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Sve je dakle kao dan jasno. Mahmutović i njegovi saradnici godinama rade fantastičan posao. Naše omladinske reprezentacije briljiraju gdje god zaigraju, naš najbolji seniorski tim redovno je na završnicama Eurobasketa. Uskoro ćemo ponovo gledati i žensku reprezentaciju na parketu. Sve to i još mnogo toga, a skoro da nikog nije briga.

Nije ovo nikakav promotivni tekst, pohvalnica jednom čovjeku. Svi koji Mahmutovića znaju, koji su ga upoznali s onom luđačkom energijom i potpunom posvećenošću jednom cilju, svi oni znaju kako u domaćoj košarci stvari stoje.
Za ostale kolektivne sportove uvijek će se pronaći nekakav novac. Za košarku neće, osim možda u kasi Kantona Sarajevo koji je dosad Savezu jedini pružio pomoć. A treba li govoriti da je upravo čarobna igra s narandžastom loptom naš najbolji sportski izvozni proizvod. Godinama.

''Ni sam ne znam zbog čega. Bojim se da u ovom momentu afekta kažem nešto što će sutra biti još jedan teret, ali baš me briga. Ne krijem to i reći ću otvoreno - naša košarka smeta svima koji žele dijeliti Bosnu i Hercegovinu, koji ovu zemlje ne vole i kojima smeta jedinstven Savez u kojem se svi gledaju u oči dok razgovaraju. Nijedan sport u ovom zemlji nije nas toliko promovirao proteklih decenija, ma ni blizu. Ovo što naša djeca prave iz godine u godinu je čudo. Pa plasirali smo se među četiri najbolja tima u Evropi. I jedini od 16 država koje imaju svoje reprezentacije na turniru nismo platili kotizaciju. U zemlju da propadnem od srama'', dodaje.

A ovo što je Mahmutović držao u sebi nije ništa novo. Oni koji su oko njega znaju koliko je puta vlastiti obraz založio da bi djeca imala opremu, da bi mogla putovati, igrati, pripremati se...
''Kakav Harun Mahmutović. Ja sam ovdje najmanje bitan. Važna su ova djeca. Da li uopće iko razumije šta su napravili? Da li iko shvata koliko je ovo veliki uspjeh? Šta raditi i kako dalje? Zbog čega uopće košarka treba u Bosni i Hercegovini? Kome? Ne znam šta bih, da li da slavim ovu pobjedu u koju još ne vjerujem ili da plačem od muke'', na kraju nas pita Harun Mahmutović.

Ništa. Tišina i s druge strane. Zar je uopće potrebno bilo šta komentirati.

I da li će ova zlatna djeca iz hotela izaći plaćenih računa....
Opširnije
28.7.15
VIDEO: PILOT ZADIVIO SVIJET: Dramatičan snimak slijetanja usred oluje postao veliki hit


Slijetanje aviona je trenutak kad sposobnosti pilota dolaze do punog izražaja, a posebno kad se ta operacija odvija po olujnom nevremenu.

Zato ne čudi da je vide snimak slijetanja KLM-ova aviona na Amsterdamski aerodrom Schiphol postao pravi hit na internetu. U nepuna tri dana na YouTubeu je pogledan blizu pet miliona puta, piše Doznajemo.

Avion se pod snažnim udarima vjetra ljulja, naginje se sad na jednu, sad na drugu stranu, što se na videu jalo lijepo vidi, ali je ruka pilota bila čvrsta i sigurna.

Avion je sigurno spustio na zemlju, svi su putnici živi i zdravi.

Pogledajte kako je sve to izgledalo:



(haber)
Opširnije
Cristiano Ronaldo: Toliko mi je žao palestinske djece da bih bio spreman...


Toliko mi je žao palestinske djece da bih bio spreman poginuti samo da im pomognem!
Cristiano Ronaldo je po drugi put donirao novac za palestinsku djecu i iznenadio sve prisutne.

``Veoma mi je žao šta Izrael radi Palestini, a čitav svjet to gleda i niko ništa ne čini povodom toga. Može ih biti sram, želim da pomognem palestinskoj djeci i njihovim roditeljima i ovo nije ni prvi ni posljednji put da uplaćujem novac. Ta djeca nisu kriva ni za šta i nisu zaslužila da im se to dešava``, izjavio je Ronaldo za portugalsku televiziju PPG i dodao:

``Da mogu poginuo bi samo da pomognem toj djeci, to mora da prestane``.


Opširnije
26.7.15
 Vitalnost i u 101. godini: Ibrahimu Sarajliću ne smetaju vrućine



I dok se oni koji su sedam, osam ili devet decenija mlađi od njega žale zbog temperatura zraka koje se ovih dana približavaju ili u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine prelaze 40 stepeni Celzijusa, 101-godišnji Ibrahim Sarajlić iz Babunovića kod Srebrenika tvrdi da se vrućina ne odražava na njegovo zdravlje ili raspoloženje.

Ovaj vitalni starac u razgovoru za Anadolu Agency (AA) naglasio je da sve dobro podnosi, te da mu ni tokom proteklog ramazanskog posta čak ni voda nije previše nedostajala.

˝Sjećam se da je 1950. godine bilo toplije nego sada. Ove godine ispostio sam 92. ramazan, svaki dan. Nije mi bilo teško. Ležim, sjedim, paze me... Ne daju mi da radim, iako mogu. Zdravlje me dobro služi i ne koristim nikakve lijekove, a ne idem ni doktoru. Rođen sam u martu 1914. godine, ali sam u matične knjige upisan kasnije te godine˝, rekao je Sarajlić, kao da se ljuti na roditelje i administraciju zbog zvanično umanjene starosti za nekoliko mjeseci.

Preživio dva svjetska rata i agresiju na BiH

Sarajlić je preživio dva svjetska rata i agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a kaže da je izbjegavao ratovati, jer mu se to nije sviđalo i plašio se da bi mogao poginuti, biti ranjen ili, još gore, zarobljen i u rukama neprijatelja. Rođen je nekoliko mjeseci prije početka Prvog svjetskog rata, dok je u Drugom imao 26 godina i sasvim dovoljnu dob za borbu, ali je, priča nam, bježao i skrivao se od Nijemaca. Tada se, tvrdi, bježeći od rathin obaveza kući pješke vratio iz srbijanskog Kragujevca. Za učešće u odbrani Bosne i Hercegovine od agresora u periodu od 1992. do 1995. sa tada svojih 78 godina bio je star i oslobođen te obaveze.

Ženio se tri puta, a prva mu je žena, priča Sarajlić, umrla dva mjeseca nakon vjenčanja, dok se od druge razveo, a i treća je, također, umrla. Nedavno je ukopao i sina Hamida, koji je umro u 65. godini.

Ovaj 101-godišnjak vjeruje da dobro zdravlje duguje domaćim proizvodima i to onima koje je sam uzgojio.

Voli domaću hranu

˝Volim jesti domaću hranu. Sve pravimo od ljetine i neću ništa iz prodavnice osim šećera. Cijeli život sam se bavio poljoprivredom i živjeli smo od zemlje. Puno sam radio, iako sam se, kad god sam mogao, čuvao velikog tereta˝, priznaje Sarajlić i dodaje da je sa svojim proizvodima pješke išao u Tuzlu, koja je od Babunovića udaljena oko 35 kilometara.

Dok se automobilom ova relacija pređe za 40-ak minuta, Sarajlić je njemu poznatim prečicama kroz Zahiroviće, Brezik, Podorašje i Lipnicu do Tuzle hodao po tri sata.

˝Išao sam pješke i uvijek sam nešto nosio na leđima. Prešao sam ko zna koliko kilometara, a ni sada mi nije problem hodati. Imam snage i bez problema bih mogao otići u centar Srebrenika, ali od kako sam slomio nogu, koristim štap i bez njega se ne bih usudio, jer se bojim da bih mogao pasti i opet nešto slomiti˝, ispričao je odmahujući glavom, kao da na taj način želi otjerati loše misli kojima bi možda mogao naslutiti neku nevolju.

Iako je zbog svoje dobi prije više od tri decenije trebao dobiti status penzionera, ovaj čovjek, iza kojeg je 101 godina života i bogato životno iskustvo, nema nikakvu penziju.

Nijedna država nije mu dala penziju

˝Penziju nemam. Nisam je dobio ni od jedne države. Doduše, moram priznati da je nikad nisam ni tražio˝, iskren je Sarajlić, te dodaje da nema materijalnih problema i da ima sve što mu je potrebno, a za to je zaslužan ostatak porodice.

Sarajlić je, kaže, zadovoljan čovjek. Preživio je mnogo lijepih i loših trenutaka, a ističe da su njegovo najveće bogatstvo ljudi koji ga okružuju, koji ga vole i poštuju, i koje on voli.

˝Najbolje me slušaju unuci, posebno ovaj najmlađi i snaha koja živi u istoj kući˝, zaključuje Sarajlić.

(Radiosarajevo)
Opširnije
POTRESNA PRIČA ČOVJEKA KOJI JE NAŠAO MALU SAMIRU (5): “Muhe su je napadale, nije se mogla odbraniti, dozivala je mamu…”



Damir Kavgić i njegov sin, heroji su koji su nakon 5 dana potrage pronašli nestalu djevojčicu, 5-godišnju Samiru Alić iz Rašljana, koju je sa sobom u šumu poveo 22-godišnji brat, osoba sa posebnim potrebama.

Nakon što sam došao kući poslije radnog vremena odlučio sam da krenem u potragu za djevojčicom zajedno sa svojim sinom. Nisam mogao čekati više. Spremio sam se i uputio sam se ka jednom od najviših vrhova Majevice. Osjećao sam da bih na tom dijelu mogao pronaći djevojčicu. Osjećao sam neku silu i vjerujem da je sve ovo Božija volja.

Kada sam došao do jednog dijela šume za kojeg sam siguran da tu niko ne prolazi, čuo sam nešto nalik kriku, ali nedovoljno glasno da bih odmah mogao odrediti odakle glas dolazi.

Ipak, uputio sam se u jednom pravcu, nadajući se da je tamo djevojčica. Bio sam u pravu. Ugledao sam je i povikao ‘živa je’, a ona me pogledala svojim krupnim očima. Osjetio sam veliku radost i zahvalio sam se Bogu što sam je pronašao živu. Pitanje je da li bi se odrasli ljudi snašli u šumi sami sedam dana, 15 kilometara od svoje kuće bez ičega, prisjeća se Damir.

Damir kaže kako je djevojčica imala dosta otvorenih rana i posjekotina, bila je iznemogla i moglo se primijetiti da je dehidrirala. Nije više imala snage da se odupre muhama koje su je napale. Bila je bez odjeće pa je gotovo nevjerovatno kako je preživjela.

– Nakon što sam je uzeo u naručje, dozivala je mamu. Požurio sam da se popnem uz veliko brdo dok je moj sin tražio signal kako bih mogao pozvati policiju i hitnu pomoć. Čim sam pronašao signal pozvao sam ih, a oni su došli veoma brzo. Nakon što sam predao djevojčicu policajcu, izgubio sam svijest. Nije istina da se to dogodilo odmah nakon što sam je vidio kako su prenijeli neki portali. Prvo sam je izvukao na sigurno, a tek onda, od velike iscrpljenosti i uzbuđenja, izgubio sam svijest, kaže Damir.

On ističe kako je presretan što je mogao pronaći djevojčicu i što je dao svoj doprinos u ovoj akciji. Veliki broj ljudi bio je uključen u ovu akciju, ali niko se nije odlučio provjeriti navedenu lokaciju.

– Ljudi me smatraju herojem, a ja mislim da je to bila moja obaveza. Ubrzo namjeravam obići i njenu porodicu i mještane Rašljana, a želim i da posjetim djevojčicu u bolnici. Moja kćerka me dosta podsjeća na nju, pa i s te strane postoji veza. Također, bitno je reći da ova djevojčica nije imala psihičkih problema kako su navodili određeni portali. Njen brat jeste bolestan, ali ona nije imala ranije takvu bolest. Nadam se da će se brzo oporaviti, poručuje Damir, prenosi Bosanskiportal.


(doznajemo)
Opširnije
Edin Džeko prevaren za vilu u Dubrovniku koju je platio 2,6 miliona eura?



Edin Džeko ne može biti upisan kao vlasnik vile u Dubrovniku za koju je nedavno platio 2.6 eura jer se oko ove kuće već spori na sudu, piše Jutarnji list u svom današnjem izdanju. Napadač Manchester Cityja kuću je kupio od Lidije i Stipe Pašalića, te im je uredno isplatio dogovoreni iznos, no Lidija je i dalje 1/1 vlasnica kuće. "Prevaren sam kao mali seljačić! Vjerovao sam Lidiji, sažalio sam se na njenu priču o mužu 'zlostavljaču'“, rekao je Džeko.

Naime, od 2011. godine pravo zaloga od 721.474 eura na ovoj kući ima i Dubrovčanin Ivo Jaković koji je ranije dao kratkoročni kredit Pašalićima. Također, dio kuće želi i agent za nekretnine iz Splita Ante Akram koji je, navodno, posredovoa u prodaji. Jutarnji navodi da Akrap nije potpisao nikakav ugovor o posredovanju u prodaju vile, no, i pored toga on je podnio tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku. "Ta kuća je gotova stvar. Stara stvar i stara vijest. Gradio sam j eza sebe i svoju porodicu, a kad me kontaktirao Džeko, dogovorili smo se za pet minuta“, rekao je Stipe Pašalić.

Džekin advokat Zoran Antunović kazao je da će je to kuća njegovog klijenta. „O samim detaljima kupoprodaje ne mogu ništa govoriti. Zbog svega što ga je snašlo Džeko nije ogorčen. Ono što je kupio, bit će njegovo i tu priča završava“, rekao je Antunović.


(novi)
Opširnije